5.1 C
Bol
Petak, 8 prosinca, 2023

Časna sestra Beata Zebić.

(Preneseno sa web stranice: Sestre dominikanke KONGREGACIJA SVETIH ANĐELA ČUVARA, objavljeno 17. prosinca 2022.)

S. Beata Pera Zebić preminula je u subotu 17. prosinca 2022. u Vinogradskoj bolnici  u Zagrebu nakon teške bolesti u 73. godini života i 54. redovništva.

Rođena je 1950. godine u Gali. U zajednicu sestara dominikanki pristupila je 1964. godine i poslana u Suboticu gdje je pohađala osnovnu školu jednu godinu. Zatim je otišla u Korčulu 1965. i nastavila školovanje. U novicijat je stupila 1967., prve zavjete položila 1969., a doživotne 1975. Djelovala je u Korčuli, Orebiću, Šibeniku, Starigradu, Zavidovićima, Tavankutu, Bolu i u nekoliko navrata u Zagrebu, gdje je živjela posljednjih 20 godina. U mnogim župama ostavila je upečatljivi trag svojom zauzetošću u katehizaciji i vođenju liturgijskog pjevanja.

Posljednji ispraćaj drage pokojnice bit će u srijedu 21. 12. 2002. u 12,30 na groblju Miroševac, a nakon sprovoda misa zadušnica u samostanskoj kapeli bl. Hozane u Trnju.

Na Facebook stranici župe Srca Isusova u Tavankutu stavljena je dirljiva objava povodom smrti s. Beate.

Dragi Tavankućani,

noćas je u Zagrebu preminula časna sestra Beata (Pera) Zebić.

S. Beata je došla u Tavankut na Malu Gospu 1986. godine i djelovala je sve do srpnja 1996. godine. Vjerujem kako su je mnogi poznavali kao snažnu ženu, koja je u sebi imala pokretačku snagu da na župi i u selu uvijek bude živo. Velika zasluga ide s. Beati koja je bila jedna od pokretačica obnove Dužijancu u Tavankutu, zatim su obnovljeni običaji “Čuvari Božjeg groba” i “Kraljice”. Na župi je bila vjeroučiteljica, kantorica te je rado priređivala predstave sa djecom i mladima. Okupljala je mnoštvo djece u župni zbor te su sudjelovali na Zlatnim harfama. Njegovala je i čuvala identitet Bunjevački Hrvata te je u jednom od razgovara kazala kako joj Tavankut bio drugi dom jer smo istim divanom divanili, istu viru ispovidali… Veliko HVALA za sve što je učinila za našu Župu Presveto Srce Isusovo u Tavankutu.

S. Beata (kršteno Pera) rođena je 13. rujna 1950. godine u Gljevu (Sinj) od oca Luke i majke Šime rođ. Plavac. Završila je osam razreda te katehetski i orguljaški tečaj u Zagrebu. U dominikanski Red ulazi 28. rujna1965. godine, prve zavjete polaže 13. travnja 1969. a doživotne 24. kolovoza 1975. godine. Djelovala je na Korčuli, Orebiću, Šibeniku, Virju, Zagrebu, Starigradu, Tavankutu, Bolu na Braču.

13. studenog 2022. godine smo proslavili smo 75. godina djelovanja sestara dominikanki u Subotici te je tom prigodom s. Beata poslala svoju posljednju poruku Tavankućanima:

“Prvi moj susret sa Suboticom bio je 8.9.1964. godine na Malu Gospu. Tada sam prvi put upoznala divne časne sestre. Ja i još jedna moja susjeda s. Andrijana. Sestre su nas prihvatile kao svoju djecu. Ja 14. godina a ona 13. godina. Pohađale smo 7. razred, ali nismo uspjele radi ćirilice. I vratile se u Korčulu i tamo je išlo sve po redu. Dolazi redovnički život obveze. Tako je meni Tavankut bio poznat od prije. I kad sam dobila dekret 8. rujna 1986. godine, bila sam sretna jer Tavankut je za mene bio pravo pitomo selo poput mog rodnog kraja. Iza s. Tješimire ljudi su me divno prihvatili. Odma dogovor sa župnikom i osnivali smo i obnavaljali smo stare običaje. To je za mene postao moj drugi rodni kraj. Sve se budilo iz sna, sve oživilo. Počele se redati predstave, formiranje zborova, omladinskog. Župnik mi je dao svu slobodu. On je bio sretan da se radi. Tu su priredbe u domu, zlatne harfe. Rat u Hrvatskoj a mi pivamo “Ne dirajte mi ravnicu” i prvo mjesto. U domu za materice “Bože čuvaj Tavankut”. Izleti di smo god poželjeli. Svaki Križni put na Kalvariji. Puno toga se prošlo i nauživalo. Dvorana nikad nije bila zaključana, uvik puna dice i bicikla ispred… Divota je bila raditi.

Tavankućani ostali ste mi u srcu i nikad Vas neću zaboraviti.”

s. Beata

Posljednje vijesti
Povezane vijesti

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime