Svi oni koji su jutros rano prošli preko Lože, da nisu osobno ili iz medija vidjeli kako je to izgledalo, nikad ne bi pomislili da se tu odvijao centralni bolski i brački događaj u protekla tri dana i dvije noći.
Nestali su automobili i kombiji, nije više bilo ni šatora, a ni kamera ni snimatelja. Nije više bilo ni kolača ni „rešteri“ s pečenim mesom, ražnjićima i ćevapčićima, ni vina, ni pive, ni sokova, ni kava… Nije bilo ni ležaljki. A ni ljudi.
Jedino što je ostalo i podsjećalo na nekakve aktivnosti bio je jedan stol i 4 uredno složene stolice. Sve je bilo očišćeno, pometeno, nigdje opuška ili odbačenog papirića.
Bol se vratio u uobičajenu proljetnu kolotečinu.
Čestitam GR na uloženom trudu i vraćanju parka na Loži u prvobitno stanje. Međutim događanja u šatoru ostalia su zabilježena za povijest kao i ona u šatoru u Savskoj prije osam godina. Savski šatoru je sada u Vukovaru ne znam gdje je završio naš sa Lože.
Od svih koncesija i ‘najbržiih prstova’ na Jadranu jedino smo mi uvijek udarna tema svih medija u RH. Reko je pok. Slavni kad se poslije II sv. rata ukazala Gospa u Bolu, ‘šempijasti nek viruju a pametni nek se zamisle’.
Markito Marinkovic