Nije prvi put da pišemo o ovome.
Gostiju u mjestu više nema, vikendaši su odavno napustili teren. Ostali smo sami i ne možemo reći da je to napravio netko drugi, jer ti drugi u mjestu trenutno skoro da i ne postoje.
Ali, postoje naše navike, one su stalne i nepromjenjive. A možda je u igri i kapric, nekakav građanski bunt, a možda i nešto četvrto.
Mehanizmi moloka su na mnogim mjestima otvoreni, bacanje smeća je slobodno, „free of charge“, ne trebaju ni kartice, ne treba ništa, smeće se može bacati do mile volje, ali eto, kese se ipak odlažu kraj moloka. Za dišpet, najvjerojatnije. Neka bude gore, nakaradnije. Neka bude nered i neka bude šporko.
Ali nema veze. Bitno je da je čovjek zdrav i – sretan. Pa ako ovo tih nekoliko (jer sigurno je da ih nema više od nekoliko) čini sretnim, a očito da je tako, neka odlažu i dalje.
Pa eto, što reći… Živi nam i veseli bili!